....ROŽICA NE MOŽE RASTI, ROŽICA NE MOŽE,  CVASTI BEZ PUNO BRIGE, HRANE , SUNCA I VODE.

TAKO I NAŠE ROŽICE MILE,  DA BI NARASLE I SRETNE BILE,  TREBAJU POJESTI RUČAK, POPITI  NAPITAK, OPTRČATI IGRALIŠTE OKUPANE SUNCEM...

...AL I,  JAO!...JOŠ NAM NEŠTO SADA  TU FALI,  DA NAM CVJETIĆI NE OSTANU MALI...AH,  DA!.. ODSPAVATI TREBA, PRIJATELJSTVO NAUČITI SKLOPITI, IGRAČKU PODIJELITI, UMJESTO UGRIZA ZAGRLJAJ DATI I SVE LIJEPO STO  U JASLIČKI DAN MOŽE STATI...

 

Ove pedagoške godine naš jaslički buketić  čini petnaest ROŽICA- čak 11 dječaka i 4 djevojčice. Prošlogodišnjoj jasličkoj postavi ROŽICA  priključili su se novi članovi i nove tete, a niti stara sobica nije više naša. Da , da...puno je to novosti za male ROŽICE  i zato su iz sjajnih okica kliznule i neke suzice . Još se malo suzice sjaje, ali sve manje i tiše klize niz lice jer su radoznale  oči primjetile  kakve se zanimljive čarolije skrivaju u našoj sobi,...a da bi se one otkrile, opipale, rastavile, sastavile i razvukle po sobi potreban je bistar pogled! Tako suzice pomalo odlaze u prošlost i sve je manje vremena za plakanje..

Tete nam još uvijek pomažu..obrisati nosić, zamijeniti pelenicu, otpratiti nas do toaleta, obući se, svući i papučice navući. Ohrabruju nas da se snađemo sa žlicom koja nikako da pogodi usta, da  pronađemo svoj ormarić i u njega složimo svoje papučice, a ne one koje nam se najviše sviđaju.

Kada se ne borimo s papučicama volimo listati šarene slikovnice, gurati autiće i glumiti brze vozače. Slikamo i  crtamo. Ne smijemo po zidu pa  malo po stolu, malo po papiru..

Iako su nam zanimljive male likovne igre, ono zbog čega se najbrže okupimo  oko tete su pjesmice uz koje se rasplešu ručice i nožice. Naš mali repertoar svakim danom raste uz nove pjesmice, brojalice, tapšalice...

Istina, između pjesmica  omakne nam se i pokoji gric-gric i ponekada smo poput vrapčića živ-živ—živiii!..Naročito kada na motoru projurimo  jasličkim dvorištem i pravo u blatnu lokvicu-pljus! I tako, neke rožice uživaju u vožnji, druge više vole tobogan,  za nekima tete čečće dovikuju: „oprez!“, nekima često nude hranu dok drugima ne treba dva puta reći da nešto fino miriši u „teći“...A nakon uzbudljivog jutra kako je lijepo odmoriti  na svom  krevetiću, u društvu prijatelja i nježnih zvukova glazbe uz  koju se najljepše sanja.

Takve su naše ROŽICE!  Jedan cvijetić crta, drugi pleše, treći gricne, četvrti voli slikovnice i kad se skupimo i isprepletemo ručice izgledamo poput  pravog šarenog buketića! Maleni, šareni buketić jer takvi, isprepleteni od različitog cvijeća,  su najljepši!

 

Odgojiteljice

Bogdana Marojević, Mirna Dumančić

 

Na vrh